Naši prsti zaboravljaju svirati
naši glasovi pjevati,
mi se više ne sjećamo svojih stihova
chitarre morte, chitarre morte - mrtve gitare.
Zar ce, zar će samo oni pjevati one strasne refrene
umilnim i prijetećim glasovima,
refrene sastavljene od pogrdnih riječi u upropaštenom jeziku

Ne vjerujem opet ćemo mi u gluho doba Ulicom Danijela Ozme
zaštićeni jedino slabom koprenom prijateljstva
koje je uvijek nerazjašnjen slučaj, koje je uvijek nerazjašnjen slučaj

Ja se nadam, ja se nadam, ja se nadam - ja se prvi put nadam...

Dobili smo tvoje pismo i pjesmu, prijatelju,
stihove prigušene nade.
Utrnulim prstima pišemo odgovor,
na preživjelim žicama srca daju ritam još pulsiraju,
na vatrama čovjeka poput Feniksa, poput Feniksa.

Dišući Sarajevski zrak, opor od smrti toliko mladosti
moj Bože, Dio mio, moj Bože, Dio mio

Opet ćemo mi ko nekad Haulikovom i Čaršijom šetati
žigosani nitima prijateljstva utiskivati tragove
u mokru snijegu i kaldrmi....

A što pitaš kako smo - živi smo, živi smo
A što pitaš kako smo - živi smo, živi smo...

Postavio 2007: ♫

See also:
JustSomeLyrics
9
9.124
Jack Scott Goodbye Baby Lyrics
Kıraç Bir Garip Aşk Bestesi Lyrics