Rambo Amadeus Smrt popa Mila Jovovica Lyrics

Smrt, Smrt popa Mila,
popa mila Jovovica
Smrt, popa Mila,
popa mila Jovovica
Smrt, popa Mila,
popa mila Jovovica

U danima kad na Niksic,
Crnogorci udarise
Kad bijahu dosli dani,
Da ne bude turskih vise.

U logoru crnogorskom,
Pokraj kule Lekovica,
Neko knjazu okleveta
Popa Mila Jovovica.
A knjaz Mila dozivase
Uz prisustvo svih vojvoda,
Pa mu rece:
'Pope Milo - nit si vino, nit si voda!'

Kad to cuse pope Milo
Polece mu sablji ruka,
A dva oka k'o strijele
Sijevnuse u hajduka.
Vojvode se uplasise
Od izgleda vuka gorskog,
Da oruzje ne potegne
Na vladara crnogorskog.

Kao da mu ostrim macem
Srce musko rasijece,
Pa zavika -
'Gospodaru, Bog sa tobom, sta to rece!'
Te ljutito napustio
Gospodara i vojvode,
I pod sator svoj svileni
Sa mislima teskim ode ...

Pa u ljutnji gusle zgrabi
Odjeknuse tanke strune,
Kliknu Milo kao soko
Te se majkom Djeknom kune:

Da ce poci u grad Niksic
Sam bez ikog istog dana
I na megdan pozvat silnog
Musovica kapetana!

Baci gusle, uzja' vranca.
Preko Zete predje vode,
I na hatu pomamnome
Preko polja gradu ode.

Leti vranac niz rastoke
Kao da ga nose krila ...
Dok s bedema turska straza
Opazila popa Mila.

A pop Milo sve je blize
Do turaka i sanaca,
Pod sobom je zamorio
Bijesnoga svoga vranca.
Kao sto mu dolikuje
Bira turske porodice,
Na najtvrdje ide sance,
Na najljuce gradske zlice.
Pa ako bi poginuo
Da pogine od junaka,
Od cuvenih i priznatih
Idrizovih potomaka.

Ustavi ga turska straza
Na kapiju od Niksica.
Kaza im se i naredi:
'Zovite mi Musovica !'
Kad ga cuse turci ko je
Potrcase kapetanu,
Malo zatim i Musovic
Na kapiju gradsku stanu:
Pa kad vidje popa Mila
na bijesnome vrancu svome
Dolasku se iznenadnom
obradova njegovome
'Odkud jutros Jovovicu',
Veselijem glasom rece,
'Zar od knjaza crnogorskog
U moj tvrdi grad utece!
Primamo te objerucke,
Sve cemo ti oprostiti,
Zivotu ti, harambaso,
Vjeruj nece nista biti !'

Planu Milo: 'Dosta vise,
Ne budali bez potrebe!
Ja sam dosa kapetane
Da na megdan zovem tebe!
No se spremi i izadji,
Biraj mjesto za megdana !'
Te rijeci kao munja
Pogodise kapetana.

Preblijedje pred hajdukom
Iz junacke Markovine
Jer je znao da od sablje
Njegove se lako gine.
Ne smije megdan da prihvati,
Prepade se svojoj glavi,
A na slavu i na proslost
Kuce svoje zaboravi.
Vec u strahu kukavicki
Znak na kulu strazi dade:
Jeknu plotun sa glavice -
Pop pogodjen s konja pade!

Vranac dreknu i pobjeze
Natrag preko vode Zete
A na Mila sa sabljama
Niz glavicu Turci lete,
Pa se grabe ko ce prije
Ma'nut sabljom po sokolu
Za cije je ime cuo
I car Hamid i Stambolu.

Na mrtvoga popa stize
Ferizovic Hasan prvi ...
Zviznu sablja - glava pade
U stocenu lokvu krvi.
Na najvecu gradsku kulu,
Na vrh hana Musovica
Istaknuse Turci glavu
Popa Mila Jovovica!
Sa stzovog ostrog ko'ca
Gleda Milo sa visine
Kako mu se Turci zore
I po gradu senluk cine.

A gavran se, crna ptica
Obradova iznenada
Kad krvavu vidje glavu
Pa se vije iznad grada.
Primice se iznad cabre
Da na bedem padne tvrdi
Po starijem navikama
Musku glavu da nagrdi.

A krijuci iz harema
Kroz pendzere vire bule
Da cuvenu vide glavu
Srpskog popa na vrh kule

Smrt, popa Mila,
popa mila Jovovica
Smrt, popa Mila
popa Mila Jovovica