rade serbedzija popodnevna pjesma Lyrics
            Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao,
            njeznu i pohotnu
            u ono dvoriste u kojem sam vas gledao,
            draga susjedo
            Tisucu devetsto pedeset sedme godine
            Kada je bila jesen slicna ovoj
            I kada su jos u moj san udarali prozori
            Roditeljske kuce utopljene u sibenskoj jugovini
            U gradu koji je postajao moja bolnica
            A mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
            plavi i uspavani
            Adresiram tamo ovu misao i kazem: steta
            Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
            svakog jutra
            Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela
            Da li je sto izmijenilo Vase lice, oci i trbuh
            A kako sam Vam zavidio vracajuci se iz setnje
            od osam do jedanest izjutra
            Uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Pescenickom mljekarstvu
            Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao
            malo crnog i malo tamnozelenog
            I danas Vam iskreno kazem: steta, steta
            Vise vjerojatno i niste za takva sta
            Ponovo ono dvoriste
            Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vas suprug odlazi
            Vi znaci danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam
            A ja bas izlazim - steta
            Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
            I ja bih Vam vjerojatno pruzio vise
            Ali ja idem u setnju
            I setao sam tako godinu i drugu
            I ne da Vam se hvalim - bilo je toga
            Kakve sve zemlje, pica, kakva mora, gdje sam sve bio
            Gdje sam sve ljubio i kakve zene
            Jer vama otvoreno mogu reci
            Kuda sam sve setao po kisi ujutro
            Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj, blizu Rusije
            Kakvu sam tamo zenu ostavljao, Isukrste
            I kakva je mene ostavljala na sjeveru
            Pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda
            Daleko, daleko, kao u snovima
            Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
            Pa oci providne i dragocjene jedne Cehinje iz Brna
            Vozderkove
            Premjestene zauvijek u moju utrobu
            A takav snijeg i sve sto treba - bilo je, bilo
            Ali ono dvoriste u kojem sam Vas vidjao
            Izmedju dva neodredjena stabla crna od vlage one jeseni
            Vas tako obicnu i raskalasnu domacicu i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
            U sezonama 1957,58 i sljedece
            steta, nepovratno steta
        
            Niceg nema, niceg nema od tebe, od mene
        
See also:
JustSomeLyrics
45
45.71
Red Cafe' Feat. Nina Sky Things You Do Lyrics
6- El Soldado Alas rotas Lyrics