Daleko negdje od ovog grada,
gdje gladan vjetar bjesni i ruši
živio jednom jedan dobar starac
s kosmatim psetom i s jadom u duši.

Nikada ga možda upoznao ne bih
al' me jedno veče dalek put navede
kraj kolibe jedne sa propalim krovom
kad glas jedan začuh,
kad glas jedan začuh, kao moga djede.

I evo što se čudno nakon toga zbilo
zagrli me starac, metnu me u krilo
gledah sjetne oči, izborano lice
u jezivoj tami vlažne kolibice.

Dok pokrenu se brada, zadrhtaše usne
i sa bolnom pričom otpoče bas tu se
kako nekad lijepo u mladosti bješe
al' se mora radit' kako drugi htješe.

I tad sudba crna na zemlju je pala
otadžbina zvati iz krvi je stala
i on pođe smjelo gdje se 'mre i pada
tek procvala mladost gdje grca i strada
tek procvala mladost gdje grca i strada.

Oduži se veče, oduži se priča
a na polju hladno zima luda ciča,
a ja u toplini starčevoga krila
gdje je moja duša lagan san usnila.

I kao kroz maglu slušao sam čiču
gdje o svom životu meni priča priču
imao je ženu i tri sina zlatna
ali mu ih ote podla ruka ratna.

I teku riječi i suze sa njima
iz starčeva grla rastu kao plima
ona strašna zima, ohola i ljuta
k'o da sve je čula, pa k'o da ućuta.

Svedok ove priče i pseto je bilo
kraj umornih nogu sjetno se sakrilo
i cvileći tiho starcu se čudilo
sto je mjesto njega mene prigrlio
sto je mjesto njega mene prigrlio.

Probudi me starac, na noge ustade
ova gorka priča kao da nestade
a ranjena duša šapnu na sve to
da od svega ipak ostade to pseto.

Nikada ga možda upoznao ne bih
al' me jedno veče dalek put navede
kraj kolibe jedne sa propalim krovom
kad glas jedan začuh, kao moga djede
moga djede, moga djede.

See also:
JustSomeLyrics
48
48.9
009.- EN SU NOTA Lyrics
pedro abrunhosa Viagens Lyrics